tibetanska knjiga mrtvih

[sens]

Ima li netko da je pročitao ovu knjižicu s razumjevanjem?
Ne samo da je nisam skužila, nego je zbog toga nisam imala ni volje čitati do kraja.

[pukovnik]

ne... planiram nakon što prođem egipatsku knjigu mrtvih..

[svjetloisjena]

Ima li netko da je pročitao ovu knjižicu s razumjevanjem?
Ne samo da je nisam skužila, nego je zbog toga nisam imala ni volje čitati do kraja.

Pročitala sam je, iako s popriličnim naporom. Nepoznata su mi bila imena većine bogova koji su vrlo slikovito opisani. U osnovi se sve svodi na to da duša dok prolazi kroz bardo umiranja (nije točan naziv, no čitala sam to prije dosta godina posuđeno iz knjižnice pa se ne sjećam) u svakoj fazi ima prilike ugledati nešto što se naziva jasno svjetlo. U početku je ono vidljivije, a kasnije je sve manje šanse da ga ugleda jer je duša sve više zbunjena sve strašnijim prizorima strašnih bogova koji slijede jedan za drugim. Knjiga se čita umirućima i mrtvima kroz četrdeset dana (mislim). Umirući naime ima najveću šansu ugledati jasno svjetlo, odnosno sjetiti ga se ukoliko je na to spreman, a čitanjem ga se stalno pokušava na to podsjetiti. Čitači su pove, ljudi koji ispraćaju umiruće i mrtve, rađaju se s oodređenim sposobnostima, ali i uče tijekom života. Njihov je posao završen u času kad duša, ukoliko nije mogla ugledati jasno svjetlo, ulazi u novu maternicu - mislim da joj se pritom pruža mogućnost boljeg izbora ukoliko je u stanju poslušati povu. Sjećam se da je tekst bio uistinu prilično težak, dio sam saznala iz njega, dio iz uvoda, a najviše sam o toj tematici naučila iz knjige Tibetanska knjiga o življenju i umiranju Sogyal Rimpochea, tibetanskog učitelja koji je boravio na zapadu (u Lyonu, čini mi se). Svakako je preporučujem ako te zanima tematika, meni je prekrasna iako dosta duga za razliku od spomenute. Sjetila sam se još da kažu da je i sam prijevod naziva Tibetanska knjiga mrtvih pogrešan i nastao prema naslovu Egipatske knjige mrtvih koji je navodno također pogrešan. Tibetanci ne razmišljaju o smrti kao zapadnjaci, za njih je i život bardo - dakle prolaz (vjetrometina, rekla bih ja), a nakon prolaska kroz gore spomenuti bardo mogu ući u razne svjetove, nakon što prođu kroz bardo rođenja, čini mi se... Ne znam je li se ikoji od suvremenih naroda toliko bavio temom smrti i umiranja kao tibetanski budisti.
Jesam oduljila, nadam se da nisam nešto pobrkala i da sam ti donekle odgovorila  :smajli79: :smajli66:

[sens]

hvala na iscrpnom i razumljivom odgovoru :smajli79:
posudit ću u biblioteci knjigu koju si spomenula, nadam se da je pisana razumljivije od ove

[svjetloisjena]

hvala na iscrpnom i razumljivom odgovoru :smajli79:
posudit ću u biblioteci knjigu koju si spomenula, nadam se da je pisana razumljivije od ove

Savršeno je razumljiva, samo malo poduža. No ako ti se prvi dio ne svidi, možeš odustati  :grinning-smiley-026:

[sens]

ono što mi nikako nije jasno to je - u kojem se periodu čita tibetanska knjiga mrtvih onom koji umire?
sedam dana prije smrti, nakon smrti, ili ...?
nije moguće da se čita dugo vremena nakon što je osoba već mrtva :nope:

[svjetloisjena]

ono što mi nikako nije jasno to je - u kojem se periodu čita tibetanska knjiga mrtvih onom koji umire?
sedam dana prije smrti, nakon smrti, ili ...?
nije moguće da se čita dugo vremena nakon što je osoba već mrtva :nope:

Ne sjećam se više točno kad se počinje čitati, no oni imaju točno razrađen sistem prepoznavanja faza umiranja i to subjektivno i objektivno. Mi o tome malo znamo jer uglavnom panično bježimo od smrti dok možemo. Mislim da se počinje čitati neposredno prije tjelesne smrti, no oni vjeruju da duša četrdeset (mislim, nisam sigurna, zvoni mi i broj sedamdeset) dana nakon prestanka tjelesnih funkcija i bez obzira na nestanak tijela koje tradicionalno izlažu lešinarima na određenim mjestima, a zatim i kosti istuku u prah, dakle da duša prolazi kroz bardo umiranja do ulaska u maternicu u nekom od svjetova i duša ne može umrijeti ali se može zbuniti i ne samo da se ne spasi zamjećivanjem jasnog svjetla (prosvjetljenje), nego odluta u npr. svijet gladnih duhova gdje nema nikakve mogućnosti za napredovanje i samo proživljava jako bijedan i bolan život do slijedeće smrti, dakle puno muke ni za što... Istočnjaci su inače razvili nevjerojatno racionalan, ali istovremeno i intuitivan pristup svim bitnim životnim pitanjima. Uvijek se tome divim kad ih čitam.
Ako se netko jako užasava tih tema preporučujem da radije pročita knjigu A.P. Kezelea Život-smrt-život, tamo se ne spominju ovakve jezive stvari koje se vežu uz tibetanski budizam, on je to nekako više spojio hinduizami naše tradicije, nije loše za čitanje iako mi autor iz nekog razloga ne odgovara u potpunosti...

[DemetraSowelu]

Ne sjećam se više točno kad se počinje čitati, no oni imaju točno razrađen sistem prepoznavanja faza umiranja i to subjektivno i objektivno. Mi o tome malo znamo jer uglavnom panično bježimo od smrti dok možemo. Mislim da se počinje čitati neposredno prije tjelesne smrti, no oni vjeruju da duša četrdeset (mislim, nisam sigurna, zvoni mi i broj sedamdeset) dana nakon prestanka tjelesnih funkcija i bez obzira na nestanak tijela koje tradicionalno izlažu lešinarima na određenim mjestima, a zatim i kosti istuku u prah, dakle da duša prolazi kroz bardo umiranja do ulaska u maternicu u nekom od svjetova i duša ne može umrijeti ali se može zbuniti i ne samo da se ne spasi zamjećivanjem jasnog svjetla (prosvjetljenje), nego odluta u npr. svijet gladnih duhova gdje nema nikakve mogućnosti za napredovanje i samo proživljava jako bijedan i bolan život do slijedeće smrti, dakle puno muke ni za što... Istočnjaci su inače razvili nevjerojatno racionalan, ali istovremeno i intuitivan pristup svim bitnim životnim pitanjima. Uvijek se tome divim kad ih čitam.
Ako se netko jako užasava tih tema preporučujem da radije pročita knjigu A.P. Kezelea Život-smrt-život, tamo se ne spominju ovakve jezive stvari koje se vežu uz tibetanski budizam, on je to nekako više spojio hinduizami naše tradicije, nije loše za čitanje iako mi autor iz nekog razloga ne odgovara u potpunosti...

[/b]

kak se ti i ja kužimo  :smajli79:

inaće nism stigla ovaj topik dosada pogledati....super si sve sens opisala.....

[svjetloisjena]

[/b]

kak se ti i ja kužimo  :smajli79:

inaće nism stigla ovaj topik dosada pogledati....super si sve sens opisala.....

Znaš ono o skupinama duša koje se zajedno utjelovljuju  :smajli79:

[DemetraSowelu]

Znaš ono o skupinama duša koje se zajedno utjelovljuju  :smajli79:

kaj znaći dal znam, sudjelovala  :grinning-smiley-026:

misliš na leonarda, šakespira, sn đermena itd? (soulgroup)

[svjetloisjena]

kaj znaći dal znam, sudjelovala  :grinning-smiley-026:

misliš na leonarda, šakespira, sn đermena itd? (soulgroup)

Sad bih pitala kako si saznala, ali ne spada u temu. Ima li ovdje kvalificiranih za topic regresija u prošle živote? Inače, čitala sam da se općenito rađamo kao pripadnici skupina srodnih duša koje često imaju neki zadatak na kojem zajedno rade u okvirima svojih mogućnosti.  :dancing: :hug: :grini1:

[Etejid]

kroz četrdeset dana (mislim).

nije kroz 40, niti 70, vec kroz 49 (7x7...7 faza...svaku fazu se prolazi 7 dana...osim ako u nekom trenutku dodje do prosvjetljenja) ...broj je vise simbolicke prirode (7 faza je budjenje 7 cakri...bozanstva i boje koje ih predstavljaju su tako poredani)...to je bitno shvatiti povezati i razumjeti zato sto se knjiga smrti moze protumaciti i kao djelo kojim se vrsi inicijacija (inicijant umire za ovaj, a radja se za drugi svijet)! prije tibetanske knjige mrtvih pricitala sam ivanovu apokalipsu iz novog zavjeta i gotovo sam se zaprepastila kada sam citajuci tibetansku knjigu mrtvih uvidjela koliko su slicne - cak barataju identicnim simbolima (poput sedam pecata)!!!!

[Etejid]

ono što mi nikako nije jasno to je - u kojem se periodu čita tibetanska knjiga mrtvih onom koji umire?
sedam dana prije smrti, nakon smrti, ili ...?
nije moguće da se čita dugo vremena nakon što je osoba već mrtva :nope:

citati se pocine istog trenutka kada se pojave fizicki znakovi smrti (ne lupa srce, ne dise, mrtvacke pjege...)...ali sve ide polako jer se dusa polako odvaja...nitko nesmije plakati jer zbunjuje dusu...knjiga se cita svih 49 dana dalje i u vrijeme sprovoda i paljenja mrtvaca...sve to sto se dogadja s njegovim tijelom zbunjuje mrtvaca, ali ga zato "lama (koji je umrlome bio guru), ili njegov brat po vjeri, u koga je umrli imao povjerenja, ili prijatelj prema kojem je umrli imao naklonost" neprestano podsjeca kako nema mjesta za paniku, kako su sve prikaze i mucenja samo plod njegova uma, strahova i neprihvacanja, te ce, kada to shvati, i krene prema svjetlu, doseci prosvjetljenje...knjiga je super u tu ruku sto takodjer neprestano istice da ce gotovo svatko tko cuje ili sjeti se ili ima imalo soli u glavi bez problema doseci prosvjetljenje!  :smile:

[Etejid]

nije moguće da se čita dugo vremena nakon što je osoba već mrtva :nope:

nije mrtva osoba, vec tijelo, dusa je ona koja je zatvorena u samskaru dok se ne oslobodi

[Etejid]

Ne sjećam se više točno kad se počinje čitati, no oni imaju točno razrađen sistem prepoznavanja faza umiranja i to subjektivno i objektivno. Mi o tome malo znamo jer uglavnom panično bježimo od smrti dok možemo.

sto je zalosno! jer krscanstvo to poznaje i prvi krscani su se spaljivali (u katakombama su se cuvale urne!)..a i vec sam spomenula koliko je ivanova apokalipsa slicna tibetanskoj knjizi mrtvih!...ali oni koji su si uzeli za pravo da se nazivaju predstavnicima krscanstva (crkva i svecenici) nisu dostojni toga i sami su jos davno zastranili od dusobrizja pa danas ljudi tapkaju u mraku i guse se u materijalnom