|
"Možemo li se pouzdati u to da će se u kratkom roku uspjeti promijeniti dovoljan broj
ljudi kako bi se spasio suvremeni svijet? Ovo pitanje se često postavlja,
ali kako god da glasi, odgovor bi mogao dovesti do pogrešnih zaključaka.
Potvrdan odgovor bi mogao dovesti do samodopadljivosti, a odričan do očajanja. Poželjno
je da se traženje odgovora na pitanje ostavi
[Fritz Schumacher (Fric Šumaher), Eko-filozof i jedan od osnivača ekološkog
pokreta, autor knjige koja se pojavila 1975. godine "Small is Beautiful"]
Svemirski brod
Zemlja
"Zamislimo da je Zemlja golemi svemirski brod. Sa svim ljudima koji
žive na Zemlji ovaj brod putuje svemirom. Veze s njihovim matičnim
planetima su prekinute. Nema povratka. Putnici se moraju zadovoljiti
zalihama hrane, vode, kisika i energije koje su preostali na brodu.
S porastom ljudi na brodu smanjuju se zalihe. Istodobno se povećavaju
količine otpada i štetnih materija. Život postaje sve teži, zraka za disanje
je sve menje.
Neke od putnika ovog svemirskog broda hvata panika. Oni predviđaju skori
dolazak smrti od gušenja, nedostatka vode i hrane, smrzavanja.
Ostali troše zalihe koje se bliže svom kraju i ne obaziru se na
upozorenja. Oslanjaju se na to da će nekom nešto u posljednjoj minuti pasti
na um, što će dovesti do spasenja svih."
[Hans-Georg Herrnleben/Jochen Henrich, Thema im Unterricht 7/1997:
Umweltfragen, Bundeszentrale für politische Bildung, Bonn]
Pojam "održivi razvoj" (sustainable development)
Ako održivi razvoj shvatimo ozbiljno, rezlutat toga će biti drastični
zahtjevi za promjenom u gotovo svim pogručjima života. Ne samo da se moraju
promijeniti naše potrošačke navike, što je samo po sebi već dovoljno teško, već
mora doći do promjene svijesti u područjima ekonomije, društva i politike.
"Nakon
konferencije o životnoj sredini i razvoju održane u Rio de Janeiru u ljeto
1992. godine, pojam "Sustainable Development" postao je vodeći pojam u
području politike o životnoj sredini. To svakako predstavlja napredak za
ekološku politiku, jer se na taj način pojašnjava veza između ekoloških,
ekonomskih i socijalnih problema unutar koje se moraju postaviti problemi
zaštite životne sredine, ako ih želimo riješiti stručno i na
društveno
prihvatljiv način. (…) Velike promjene u ekonomskom, socijalnom i političkom
području bit će nužne.
U području ekonomije moraju se uvesti novi načini privređivanja koji
prilikom proračunavanja cijene uzimaju u obzir faktor prirode kao faktor
daljnje proizvodnje. Pritom se ne postavlja samo pitanje na koji bi se način
to
trebalo ostvariti u pojedinačnim slučajevima, političkim ili
administrativnim upravljanjem ili samim ekonomskim obavezama, već se
razgovara i o tome kolika je mogućnost da se ekonomija prilagodi
decentraliziranom svjetskom tržištu ako se već ne mogu dogovoriti koraci na
putu održivog razvoja na međunarodnoj razini.
U području socijalnog postavljaju se sasvim novi izazovi principima i
praksi pravedne raspodjele - i to s tri stajališta: osnovna slika održivog
razvoja koja potječe iz razvojno-političke debate je, prije svega,
stvaranje jednakih prilika za razvoj u sklopu problematike Sjever-Jug. Nadalje, radi
se održivosti ekološke modernizacije unutar društva koja nije
povezana samo s novim mogućnostima, nego i s mnogobrojnim opterećenjima. Kako
se može jamčiti da će životne, radne i potrošačke mogućnosti biti bar
djelomično pravedno raspoređene?
Ova dva područja proširuju se i trećim, koje se može nazvati "integrativna
pravednost prilikom raspodjele". Tijekom današnje raspodjele prilika i
mogućnosti mora se misliti na interese budućih generacija. Dakle, misao
vodilja mora biti to da je naša sadašnjost neizbježno prošlost budućih
generacija i da se o njihovim mogućnostima u toj budućnosti odlučuje već danas.
No, odlučujuće pitanje tiče se spremnosti društva da utječe
na
ekonomiju i na svakog pojedinca u smislu promjene ponašanja, konzumiranja i promjene životnog i
produkcionog stila. To, opet, znači da se najveća promjena očekuje u
području politike:
Već i samo formuliranje ciljeva održivog razvoja pokazuje karakteristike
kojima nisu dorasli sadašnji politički sistemi programirani na kratkoročni
uspjeh na izborima i trajno povećavanje blagostanja, a sve u cilju
održanja moći. Prilikom implementiranja ovih ciljeva očituje se velika
potreba za promjenom u području politike, jer se novi sistem vrijednosti i novi
stil života ne mogu propisati nikakvim administrativnim aktima, niti se
mogu politički usvojiti. Oni se samo mogu prenositi komunikacijom između
ljudi. Tijekom debate o primjeni "održivog razvoja" došlo se do zaključka u
kojem su svi jedinstveni, veće sudjelovanje građana je preduvjet za
uspjeh ove ideje.
To znači da je i za formuliranje cilja, ali i za provedbu ciljeva nužna
nova "kultura dijaloga". Ona podrazumijeva spremnost odgovornih u
politici i u društvu da, zajedno s angažiranim pojedincima, grupama i
savezima razrade ciljeve, strategiju i načine njihove provedbe. (...)
Politika održivog razvoja zahtijeva od svakog pojedinca dovoljno
odgovornosti da prepozna što bi se sve moglo izvesti i ostvariti kada
taj pojedinac prepozna da su njegovi interesi neodvojivo povezani s
interesima zajednice. Zbog toga ideja održivog razvoja ovisi o kvalitativnom skoka
sudjelovanja građana i o modernizaciji demokracije.
Ne radi se više o sudjelovanju u politički ili administrativno iniciranim
planiranjima, odlukama i mjerama, nego se radi o savjesnom i odgovornom
sudjelovanju na "savjetovanju o zajedničkim pitanjima" (Aristotel), o
sudjelovanju u određivanju zadataka politike.
To znači da građani kao akteri moraju preuzeti veliku odgovornost za
provedbu politike održivog razvoja, što sa sobom povlači strukturalne,
institucionalne i financijske posljedice."
[Horst Zilleßen, Von der Umweltpolitik zur Politik der Nachhaltigkeit.
Das Konzept der nachhaltigen Entwicklung als Modernisierungsansatz; in: Aus
Politik und Zeitgeschichte 50/1998, S. 3-5 u. 8]
preuzeto sa :
http://www.dadalos.org/nachhaltigkeit_hr/grundkurs_1.htm#gk1
|
